OSVRT NA KRAJU

Ovo putovanje je imalo neizvjesni glavni pravac kretanja skoro pa do zadnjeg trenutka. Vize, zatvorene granice, problematične regije... pa ipak sam se na kraju kretao onako kako sam si to zamislio u prvoj varijanti. Svojima doma sam namjerno lagao o nekim detaljima ovog putovanja, točnije nisam im htio reći da odlazim u Iran jer bi ih glava zaboljela i više nego je to potrebno. Doznali su tek kasnije, kad sam već bio tamo. Ne sjećam se da sam igdje vidio veći kontrast između dvije susjedne zemlje nego šta je između Armenije i Irana. Npr. s jedne strane granice cure šeću u zapadnjačkim ljetnim krpicama - s druge su zamotane od glave do pete u teške tamne tkanine, a to je samo prva velika razlika koja neizbježno upada u oči. Mentalitet ljudi, prometnice, religija, izobilje vode kod jedne strane i nafte kod druge, su samo nastavak priče o kontrastima.

Gruzija - Kažu prekrasna zemlja ali zato malo nezgodna što se tiče pitanja osobne sigurnosti. Nju sam nažalost samo tranzitirao, u slučaju da je bilo problema s iranskom vizom bio bi se tamo duže zadržao. Ono po čemu ću je pamtiti je opća zapuštenost i siromaštvo koja me pratila cijelim putem od turske do armenske granice.

Update, siječanj 2011: Kako izgleda Gruzija se zadnjih godina promijenila na bolje šta se tiče pitanja osobne sigurnosti. Ovo pišem jer nikako ne želim nepotrebno zabrinjavati buduće putnike u tu regiju sa zastarijelim informacijama. Stvari se uvijek mijenjaju.

Armenija - Po zapuštenosti i siromaštvu može se mjeriti sa susjednom Gruzijom. Očajno loše ceste mnogima umanjuju zadovoljstvo svakog izleta. Iako Armenija ima stvarno prelijepe krajeve na kraju se sve svodi na razgledavanju raznih crkvica armenske pravoslavne crkve u različitim krajolicima. Ono šta mi se tamo svidjelo je kultura kafića, tj. običaj identičan našemu da se čovjek klofne na terasu jednog od mnogobrojnih kafića i u miru pijucka naručeno piće. Kod njih je još i bolje jer se na istom mjestu može i dobro pojesti. Engleski jezik nije baš od neke koristi, daleko više mi je pomogao hrvatski kojeg su ovi solidno razumjeli. Iako na prvi pogled vrlo slična Gruziji, kad se govori o kriminalu tu se stvari bitno mijenjaju u korist Armenije. Po danu ili navečer uvijek sam se osjećao sigurno. Siromaštvo sam viđao i ranije ali ovo na Kavkazu me ipak malčice pogodilo. Možda zato jer ti ljudi pripadaju mojoj rasi, žive sličnim načinom života, odijevaju se na sličan način kao i mi i voze slične aute... uglavnom pomislio sam kako bi vrlo slično izgledao i kutak svijeta gdje živim da ga kojom nesrećom pogodi takva bijeda. Armenija je zemlja koja me se osrednje dojmila. Drago mi je da sam ju vidio i Armenija ima šta za ponuditi turistima, ali po mom mišljenju ima zanimljivijih mjesta.

Iran - ili bolje rečeno ''strašni'' Iran. Ljudi na zapadu su toliko pod utjecajem vijesti s tv-a da to ponekad jednostavno ide na živce. Stvarno je žalosno da se na irance gleda s takvim strahom na račun poteza koje vuče njihova vlada. Naravno da i tamo ima ektremista, budalaša, kriminalaca i first class idiota... ali nema li ih posvuda? Ono najbolje šta Iran može ponuditi turistu su upravo ljudi. Uvijek spremni na prijateljski razgovor i uvijek spremni pomoći strancu. Ugodno sam se osjećao u njihovom društvu i pomalo mi je krivo kada vidim kolike neopravdane predrasude zapadnjaci gaje prema njima jer ovi to definitivno ne zaslužuju. Šteta jedino šta jako loše vladaju engleskim pa je sporazumijevanje često otežano. Džamije su im prekrasne, daleko ljepše nego u ostalim islamskim zemljama koje sam prije posjećivao, makar nakon nekog vremena sve postaju slične. Krajolik me se nije previše dojmio, putovanje danju je znalo biti dosadno. Hrana također, nevjerojatno da ni u boljim restoranima nisam nailazio na malo drugačiji menu. Jedva sam dočekao Tursku i njihovu daleko raznovrsniju kuhinju. Kriminala se u Iranu definitivno ne treba bojati, pod uvjetom da se ne odlazi u pogranična područja s Irakom, Afganistanom i Pakistanom. Neke osnovne mjere predostrožnosti su naravno uvijek potrebne, ali ni ovdje se ni u jednom trenutku nisam osjećao nelagodno.

Turska - Kurdistan sam uglavnom tranzitirao ali vidio sam sasvim dovoljno da sam poželio jednom se vratiti i malo bolje ga obići. Još samo da klinci na ulici nisu toliko napasni boravak na istoku Turske bi bio osjetno ugodniji. Hrana je odlična, pogotovo nakon iranskog kulinarskog iskustva. Možda će nekima biti malo nelagodno pri samom pogledu na sveprisutnu vojsku i oklopna vozila ali dokle god se držite uobičajenih turističkih pravaca ne treba se brinuti. U Istanbulu sam i ovaj put opet bio samo u prolazu mada sam imao malo više vremena za šetnju nego godinu dana ranije. Ispada da Istanbul razgledavam na rate, Jedino šta mogu reći je da taj grad zaslužuje barem nekoliko dana posjeta.

Sva prava pridržana © 2008 mojputopis.com

Naslovnica
Putopisi
Slike
Ostalo
Planiranje
Suputnici
O autoru
Kontakt