OSVRT NA KRAJU

Kina je stvarno sasvim neki drugi planet, drugi svijet. Znam, za svaku kulturu koja se razlikuje od naše može se slobodno reći da je drugi svijet ali Kina je za dva koplja drugačija od svega šta sam do tada vidio. Znao sam da nesporazumijevanje s Kinezima pripada u neku sasvim novu dimenziju nesporazumijevanja ali to u praksi izgleda još gore nego šta je. Ako netko zna engleski ok, ali ako sugovornik ne zna - nema teorije da će shvatiti ijednu riječ od onoga šta mu želim reći. Nema sumnje, nigdje nisam imao toliko problema u sporazumijevanju s lokalcima kao ovdje.

Odavno sam želio vidjeti Kinu, možda najviše radi toga jer sam snalaženje u toj zemlji doživljavao kao dobar izazov. Kad sam jednog dana na mail dobio slike Huashana ta želja se samo još više pojačala. Na kraju sam tamo završio najviše radi toga jer sam ulovio povoljnu avio kartu. Slučajnost. Da sam ulovio povoljnu avio kartu za Etiopiju bio bi otišao u Afriku.

Osjećao sam se potpuno sigurno i danju i noću. Glavna briga bila mi je da ne zalutam i kako si skratiti bolesno duge udaljenosti između bilo čega. Hranu sam doživio kao neku vrstu lutrije, od prvog dana sam odustao od nagađanja šta bi moglo biti "ono" na meniju. Nema smisla, pogotovo nema smisla zatražiti pojašnjenje od posluge... naručiš, pomoliš se pa šta dobiješ - dobiješ. Nekad je hrana ok, nekad čovjeku potjera suze na oči od očaja. Kažem, čista lutrija.

Putovanje u Kinu definitivno treba planirati u vrijeme kad su njihovi nacionalni praznici daleko, tada još postoje šanse da se u razumnom roku ulovi karta za vlak, u protivnom svi vlakovi na popularnim linijama mogu biti rasprodani i 10 dana unaprijed. Srećom tu su i busevi koje, kako sam stekao dojam, Kinezi baš ne preferiraju na duže staze. Dobra strana toga je da se na njima može naći mjesta čak i kad su vlakovi odavno rasprodani. U vrijeme praznika redovi su posvuda, to je čudo koliko ti redovi mogu biti dugački i koliko strpljivo ti ljudi mogu čekati bez da se ne pobiju. Prekratko vrijeme koje sam imao na raspolaganju i neizvjesnost oko pronalaska prijevoza natjerala me da si unaprijed kupim nekoliko avionskih karata za unutarnje letove.

Ne trebam napominjati da je Kina zemlja koja ni u kojem slučaju turistima ne može biti dosadna. Bio sam, vidio i vratio sam se. Ali sama pomisao koliko sam stvari silom prilika propustio tjera me na razmišljanje kako bi se prvom prilikom volio vratiti i pronjuškati po nekom drugom djelu, npr. zapadna Kina, Yunan ili TIbet.

I za kraj, da na pravi način završim ovaj putopis. Možda će zvučati kao generaliziranje ali baš me briga: Kineskinje su zgodne? O da, definitivno jesu. I samo ako kojim čudom barataju bar kakvim takvim engleskim vrlo je lako uspostaviti kontakt s njima. Pritom ne mislim na one smutljivice s Wangfujinga ;)

Sva prava pridržana © 2008 mojputopis.com

Naslovnica
Putopisi
Slike
Ostalo
Planiranje
Suputnici
O autoru
Kontakt