OSVRT NA KRAJU

U Maroko sam otišao više zbog toga jer ga je moja suputnica željela vidjeti nego šta me stvarno zanimao. Uvijek sam ga gledao kao relativno nedaleku zemlju koja je natrpana turistima. Daleko od toga da ga smatram imalo nezanimljivim, ali uvijek je prije njega bilo nekoliko drugih mjesta koja su po nekoj mojoj ljestvici zanimljivosti bili bolje rangirani. Pored toga Maroko mi se čini prejednostavan za putovanje. Kako god, posjetio sam ga i ni malo mi nije žao. To je jedna lijepa i umjereno (po nekom mom mjerilu) egzotična i nedaleka (opet po nekom mom mjerilu) zemlja. Nezgodno je jedino šta je glavna sezona usred najvećih ljetnih vrućina kad u Europi počinju godišnji odmori. Španjolci i Francuzi su ovdje najbrojniji gosti, upravo radi blizine i u tom razdoblju je pametno unaprijed rezervirati smještaj u najposjećenijim gradovima. Maroko nije skup ali nikako nije ni jeftin, valjda je veliki broj zapadnoeuropskih turista vremenom podigao cijene.

Godinama unaprijed čitao sam dosta tuđih dojmova gdje puno ljudi galami kako su Marokanci najgori ljudi u cijeloj Africi bacajući drvlje i kamenje na cijelu naciju. Po nekim tekstovima dalo bi se zaključiti da će me čim iskoračim iz aviona dočekati batinjanje i gomila psovki. Ništa od toga, Marokanci nisu nikakve babaroge. Kao i obično takve upise najčešće pišu turisti kojima je Maroko jedina izvaneuropska zemlja koju su ikad posjetili pa se nikako ne mogu pomiriti s drugačijom kulturom i načinom ophođenja. Nisam ih baš doživio kao predivne ljude koji će strancu uvijek izaći u susret, ali nisam ih doživio ni onako loše kakvima ih se često prikazuje. Istina da u jakim turističkim mjestima znaju biti dosta neugodni, kao npr u Marrakeshu kojeg sam upravo radi takvog ponašanja umalo zamrzio. Ali s druge strane ljudi u nekim manje turistima inficiranim mjestima su daleko ljubazniji, kao npr. u turistički zapostavljenom Meknesu ili u Taroudantu. I ovdje vrijedi pravilo da je ljubaznost ljudi obrnuto proporcionalna sa brojem turista.

Hrana je tako-tako, ništa me posebno nije oduševilo. Jako dobra stvar kod Maroka je mogućnost da se do tamo doleti za stvarno male pare, ako je nekoga volja može čak i kopnom doći. Mi smo svejedno bili prisiljeni platiti preskupu aviokartu (šta ni danas ne mogu progutati), razlozi su navedeni na početku putopisa. Maroko se da obići na više načina, po meni ako turist ima dovoljno novaca najbolje je unajmiti rent-a-car i zapaliti u nekom smjeru. Ceste i prometna kultura izvan naselja su još ok... večernji promet unutar gradova je već druga priča - totalni kaos i dobar ispit za živce.

Šta se sigurnosti tiče ni u jednom trenutku nismo osjetili niti dašak ikakvog problema. Normalno da treba uvijek voditi računa o sebi pogotovo u velikom gradu poput Casablance ali u principu uvijek smo se osjećali sigurno. Bili smo iznenađeni kad smo u Marrakeshu gledali tv, pokazivali su glavni trg u Meknesu gdje smo koji dan ranije boravili. Bilo je očito da se nešto gadno dogodilo čim je na toj snimci bilo dosta policije a trg je bio ograđen trakom. Vijesti su bile isključivo na arapskom pa smo tek na povratku doznali da se nakakav kvaziterorist pokušao raznijeti pored busa punog turista. Srećom, amater je uspio raznijeti jedino sebe. Međutim to je samo jedan vrlo izolirani slučaj.

Sva prava pridržana © 2008 mojputopis.com

Naslovnica
Putopisi
Slike
Ostalo
Planiranje
Suputnici
O autoru
Kontakt