mojputopis.com - Abhazija

	Putopis by Ivana, Zagreb ABHAZIJA - Zemlja duše Do prije godinu dana ja kao i većina Hrvata, nisam znala da Abhazija ili Apsny ( u prevodu s abhaskog ''zemlja duše'') uopće postoji. To je mala zemljica na Crnom moru, 8600 km kv. sa 313 000 stanovnika koja je već 15 godina de facto nezavisna od Gruzije. Tamo se od 14.08.1992. do 30.09.1993. vodio krvavi rat u kom je Abhazima pomogla Rusija. Većina Abhaza danas uz abhasku ima i rusku putovnicu koja im omogućuje putovanje po svijetu. Taj biser na Crnom moru Rusi obožavaju. Obožavaju je i Gruzijci kojih je 250 000 protjerano ili pobjeglo tijekom rata. Kad prijeđete granicu na rijeci Psou koja dijeli Apsny od Rusije shvatite i zašto. Čitajući o Gruziji saznala sam za abhasko-gruzijski konflikt. Ozbiljno sam razmišljala da odjednom posjetim obe zemlje, odnosno pređem granicu na rijeci Inguri ali kako su zadnjih mjeseci zaredala rušenja gruzijskih letjelica iznad juga Abhazije odustala sam od toga. Inače dugo sam tražila preko ruskih foruma i pronašla odlične ljude koji su mi pomogli da se tamo snađem. Starci su naravno pošizili kad sam im rekla za putovanje i do posljednjeg su dana vjerovali da ću odustati ali nisam se dala. Karte za let Zagreb-Moskva i Moskva-Soči su došle 4800 kn. Kupila sam ih 2 mjeseca prije i odmah ispunila formular za abhasku vizu koji je inače na ovoj stranici http://www.mfaabkhazia.org/Eng/Consular Service.htm Čekate oko 2 tjedna i dobijete ''clearance'' pismo na ruskom gdje vam se daje dozvola za prelaz na Psou. Nakon toga trk u rusku ambasadu po dvokratnu tranzitnu vizu. Avion iz Zagreba stiže na Šeremetjevo 2, a onaj za Soči sa Šeremjeteva 1, što nije precizno pisalo na karti. Od Sočija do Psoua ima pola sata vožnje taksijem za 500 rubalja. Taksist vas iskrca i prepusti bakici ili dedeku koji vam za 200-300 rubalja vuku bagaž do ružnih zelenih kućica gdje ćete se registrirati prilikom ulaska u zemlju. Moju hrvatsku putovnicu su sa zanimanjem pogledali. Dobijete pečat i slobodni ste proći. Abhaska viza košta 20 dolara, odnosno 465 rubalja i izdaje se u glavnom gradu Suhumu u ministarstvu vanjskih poslova. Ne da je lijepa, nego je prelijepa.... Prva stvar koju zapazite su ogromne gore koje samo što se sruše u more...Zelenilo s jedne i more s druge strane, a između toga niz gradova :Gagra, Gudauta, Novy Afon, Suhum, Očamčira...Druga stvar koju zapazite su užasno izrovane ceste sa kravama i konjima koji bezbrižno lutaju i odmaraju se na njima. No, ako im zatrubite pristojno se maknu... Apsny šokira svojom ljepotom i ratom koji je ostavio svoje tragove u tome što je praktički svaka druga kuća srušena...Iza rata su se političari svađali, a zemlja je stagnirala...Kao da je rat doslovce jučer završio...Ako hoćete lijepe gradove i normalne ceste, nemojte u Apsny...Ali ako znate tražiti ljepotu ispod prvog dojma, dođite i ostanite... Ovak što se love tiče, ja sam nosila nekih 500 eura, ali i manje od toga je dovoljno za 10 dana boravka. Spiza je ok, probajte hačapuri, lavaš, hinkali, boršč, nezaobilazni šašlik ...Od pića imate izbor raznovrsnih vina,Apsny je zemlja vina i mandarina...Za 150-200 rubalja čovjek se normalno najede...Imaju super pizze što me malo iznenadilo. Što se tiče smještaja ja sam dobila sobu u vojnom sanatoriju u glavnom gradu Suhumu gdje su smješteni ruski ''mirotvorci''. Fino mjesto sa lijepim parkom, palmama, borovima i plažom pred nosom....Soba ovisno o kapacitetu, telki i sl. dođe 6-10 eura dnevno. Ima i menza... Moja soba je imala 2 krevetića, veliki ormar i wc sa tušem bez kabine tako da je voda padala po podu, pločice ofucane, cijevi ispale...Nosila sam japankice dok sam se tuškala i mazala stopala eteričnim uljima da ne pokupim kakve gljivice...Inače, imala sam normalnu školjku jelte wc, koje izgleda nisu popularne u Apsny, na mnogim javnim mjestima postje dobri stari čučavci a upad je 10 rubalja... SUHUM: Glavni grad Apsny ima oko 70.000 stanovnika. Prva stvar koja me pozdravila na ulasku su ružni socijalistički neboderi ala Tirana u kojima je pola katova ili srušeno ili zjape prazne rupe, dok je druga polovica naseljena...Uvjeti naravno nisu bajni...Struje ima ali zato vode nema dovoljno...U sanatoriju je topla voda od 7-9 ujutro i 8-11 navečer, a tijekom dana i noći su živac-parajuće redukcije...Kupovala sam zalihe mineralne vode Ahadhara i držala u frizeru... Zamislite naš Vukovar poslije rata i mix Havana-New Orleans sa tipičnom kolonijalnom arhitekturom i bujnom vegetacijom...to je Suhum, dirljiva je ta njegova ljepota, s jedne strane grade se novi hoteli, a s druge zjape srušene kuće iz kojih proviruje bršljan i drveće... Prijatelj od ovog mog koji me dočekao na granici živi u jednoj stambenoj zgradi koja je imala i bolje dane, žabe krekeću i kokice se šetaju zajedno sa kravama ispred kvarta...Inače grad je živ, dosta turista i lijepo je šetati se uz more ko na splitskoj rivi...Slabo tamo engleski pomaže, sve je na ruskom osim ponekog znaka uz mjenjačnice EXCHENGE U cijelom gradu postoji samo 5-6 semafora i napominjem da su kavkaski frajeri poznati po brzoj vožnji , prelazak ulice je bio prava lutrija, a hodat na visokim petama po rupičastoj cesti još i veća... Što se tiče zvonjave i veza, postoje Internet caffei, a za mobač kupite kartice njihova operatera i zovete u Hrvatsku tako da pritisnete 8-10-385... Za obilazak grada tu su nezabilazne maršrutke ima ih više no ljudi isto kao što kioska sa hladnom vodom i čeburekima ima više no ljudi..Mora se preživjeti... LJUDI: U Abhaziji su se muslimani i pravoslavni kršćani borili zajedno za svoju zemlju, mnogo Abhaza muslimana živi u Turskoj kamo su otišli bježeći pred ruskom najezdom na Kavkaz ...Oni vole naglasiti da im religija nije bitna jer su se kod njih sačuvali običaji i vjerovanja ''jazičestva'' odnosno poganstva...Postoji I mala židovska zajednica od 15 ljudi kojoj pripada I moj prijatelj. Održao je jedno malo predavanje u sinagogi na šabat. Jako lijepa I stara sinagoga, šteta što su svi otišli u Izrael iako mnogi kažu da bi se vratili u Apsny…Vidjela sam I harikrišnovce kako zabavljaju narod vikendom. I da najljepši frajeri na svijetu žive upravo tamo... O Hrvatskoj malo znaju, pitali su me tko živi tamo, kršćani ili muslimani, je li rat još traje, da li je sve porušeno kao kod njih. Abhazi su inače poznati kao ''Crnogorci sa Kavkaza''...Svako jutro ista ekipa sjedi i razgovara u kafićima na plaži i mladi i stari...Frajeri su strašno mršavi, da je meni imat takve gene... Što se tiče avanturizma, odlazak na jug do Gala i Kodora je prava vratolomija, tamo se puca I definitivno nije preporučljivo za turiste. Od svih mjesta koje sam vidjela najviše su me se dojmili grad Gagra i nacionalni park Ritsa. Nisam nažalost šetala Gagrom, ona je prvo veliko mjesto 15 minuta od granice na Psou. Koliko mi se čini, najmanje taknuta ratom i najživlja...Na skoro svakoj kući natpis da se izdaje ''komnata''... Pomalo fensi djeluje sa novo izgrađenim vilama ruskih skorojevića...Vidjela sam i trgovački centar koji stvarno tako izgleda...Prekrasne kolonade uz more, plaža kojoj nema kraja, redovi palmi i borova... Frend mi nažalost nema auto, pa smo se drndali maršrutkama...Inače bih više fotkala...Strašno su mi se svidjele verandice na kućama koje su najčešće dvokatnice....Unajmit jednu ili čak kupit, nadam se da neće ostati pusta želja... Ne zaboravite posjetiti mali gradić Novy Afon sa prekrasnim manastirom crvenožute boje I srebrnom kupolom te njegovu, navodno 3. po veličini u svijetu špilju.. Sjever Abhazije me se općenito dojmio više od juga.Zadnji dan svog boravka sam iskoristila za put do Očamčire koja leži 40 km južno od Suhuma. Ostat će mi u sjećanju kao ružan i zapušten, užasno depresivan grad...Nema tu onog šušta kakav se osjeti u Suhumu ili Gagri... Jug je više ravnica, polja i šume, a u daljini se već vide planine Svanetija...Blizu Očamčire je i pravoslavno svetište Ilor u kom su ikone koje ispuštaju mirisno ulje...Opet me impresionirala mističnost i posebna atmosfera pravoslavnih crkava, ali nije nam bilo dopušteno fotkati... I za kraj biser Apsnya, nacionalni park Ritsa (na sjeveru) i jedno od najljepših, najveličanstvenijih jezera koje sam vidjela... Mala anegdota: na izlasku iz novoafonskog manastira stajala je časna sestra i razgovarala sa 2 turista...Spomenula je ime Šamila Basajeva, čečenskog lidera i jednog od odgovornih za masakr u Beslanu...On je puno pomogao Abhaziji za vrijeme rata i oženio lokalnu djevojku...Časna je pričala da su pravoslavni popovi oduševljeno vikali ''Allahu ekber'' dok je on bio tamo. Što još reći, neka slike govore... Sva prava pridržana © 2008 mojputopis.com

Naslovnica Putopisi Slike Ostalo Planiranje Suputnici O autoru Kontakt