Moj put je napokon počeo. Već ujutro sam krenuo busom u Zagreb. Na aerodromu sam bio već oko 13.30 dok je let Swissa za Zurich bio tek u 17.45. Bio je to samo početak čekanja, znao sam to vrlo dobro. Šteta što se naoblačilo pa sam jako malo toga mogao vidjeti tokom leta. Tek u drugoj polovici leta se pilot nešto sjetio reći i putnicima. Valjda se sjetio da ne vozi krumpire nego prave putnike. Ovaj put na odlasku nije nitko dizao paniku, bit će da su se navikli. Let sa dvomotorcem SAAB na 7000m trajao je oko sat i pol. Iako je pilot najavio turbulencije u letu, bile su to tek manje vibracije.

Stigavši u Zurich morao sam opet čekati idući let od 19.30 do 22.30, let za južnu polutku. Vrijeme sam kratio šetkajući gore-dole po aerodromskoj zgradi. Vidio sam da se s kreditnom karticom može telefonirati s telefonske govornice međutim nikako nisam uspijevao shvatiti kako. Nije mi bilo ni potrebno pa mi se nije niti dalo ikoga gnjaviti da mi pokaže.

Napokon veliki MD 11 sa mnom u svojoj utrobi poletio je oko 22.50. Sjedio sam pored prozora u repu aviona, praktički ispod trećeg motora koji se nalazio nekoliko metara iznad mene. Kada je na rulnoj pisti dodao gas do maksimuma ludo je zagrmilo – pomislio sam da sam sjeo u raketu za mjesec. A taman sam pomislio kako je, usprkos prijateljevoj opaski da će mi biti bučno na tom mjestu, avion baš tih. Naivčina. Više nije bilo povratka – letio sam u Južnu Ameriku. Ono, pa tko je uopće i pomišljao na povratak? Ulazeći u avion divio sam se obilju mjesta u biznis klasi, a kasnije su nama jadnicima u ekonomskoj klasi na monitoru prikazivali čime sve obiluju više i skuplje dvije klase… ah. Za razliku od prvog leta ovdje je pilot stalno nešto pričao kao navijen, najgore što bi prekidali zvuk filma da bi se njega čulo.Bilo je trenutaka kad sam se s nostalgijom prisjećao mutavog pilota s prvog leta. Pored mene su sjedile majka i mislim, 15-godišnja kćer, Brazilke. Cura je unatoč svojim godinama vukla plišanog medvjedića sa sobom i pisala stalno nešto u nekakav ”spomenar”, međutim istovremeno je stalno ljubila sliku na kojoj je bio neki tip… i sve to naravno pred starom. Čudan narod. Jedino logično objašnjenje bilo bi da sam precijenio njenu dob za nekih 7 godina ali… ali kako se tu onda uklapa slika starijeg dečka? Jedino u slučaju da u Brazilu svi klinci izgledaju 7 godina starije. Stjuardese? Ljubazne, ali gdje su oni komadi? Croatia Airlines je bar tu jaka, Swiss ima sve neke polovnjače. Let je zbilja bio dug. Velika buka prilikom polijetanja pratila me tokom cijelog leta, uspio sam se nekako i naviknuti na nju. Uostalom bolje da buči nego da iznenada umukne.