E današnji dan sam rezervirao za šetnju u lijevu stranu. Tražio sam put među ogromnim kamenčinama. Istina, ovdje nisam nailazio na prizore poput onog jadnika u Gorakhpuru. Ležao je potrbuške polumrtav u prašini ispred željezničke stanice i imao crnu gnjilu rupu u peti oko koje je bio roj muha. Nisam nailazio ni na svu onu sirotinju koja je srala na poljani uz prugu kad sam ulazio u Mumbai, a niti na zaglavljene pse u Varanasiu… ipak netko se među stijenama morao posrati. Put me dalje vodio kroz obična mala sela, često nisam znao dali je put dio nečijeg dvorišta ili je nečije dvorište dio puta.

Plaže su postajale više kamenite, s manje palmi i prljavije. Još dalje prostirala se jedna ogromna duugačka i široka pješčana plaža potpuno pusta. Vegetacija mi je bila potpuno nezanimljiva. Čak su i tamo bili nekakvi restorani iako mi nije baš jasno za koga. Unutra su bili samo vlasnici koji su me izdaleka pozivali. Pod nogama su mi bile zelenkaste školjke kakvih nije bilo na onoj drugoj strani, more bi povremeno na obalu izbacilo poneku mrtvu ribu. Iza ove plaže prostirala se još jedna, ali kraća. Ovdje dolaze samo oni kojima je najvažnija samoća i privatnost. Ne hvala!

Na kraju te plaže došao sam do kraja svojeg hodanja. Nisam siguran da li sam naišao na neki zaljev ili na riječno ušće. S druge strane je bilo ribarsko naselje a meni se baš nije dalo naganjati s bilo kime da me preveze na drugu stranu i nazad. Taman su na tom žalu pored mene iskrcavali zadnji riblji ulov. Svu ulovljenu ribu su iskrcavali na pijesak i sušili je. Bila je to zbilja velika površina puna sušenih riba. Vjerojatno je to jedini način da ih sačuvaju u nedostatku frižidera. Cijelo to vrijeme hodao sam po laganoj kosini tako da me kad sam stigao do tamo malo boljelo lijevo stopalo. Na povratku sam naletio na susjeda Talijana Diega kako traži malo hašiša unaokolo, taj je probao sve vrste droga osim heroina.

Za razliku od njega ja sam imao probleme sasvim druge prirode. Najveća mi je gnjavaža bila skidati i stavljati čarape i patike zbog pijeska i rana na nozi. U ovoj nesretnoj Goi mi se nije baš svidjelo ponašanje ostalih turista. Imao sam osjećaj da tu ipak dolazi neka druga vrsta ljudi, nezainteresirani za druženje sa njima nepoznatom ekipom, osjetno zatvoreniji od turista koji se smucaju po onoj pravoj, napornijoj Indiji.