Kako je prethodni dan protekao sav u nekom trčanju i sustizanju nekakvih vremenskih granica, tako je ovaj protekao u ”boli me đon” relaksaciji. Lijeno ustajanje, lijena vožnja prema centru Estepone, lijeno parkiranje i lijena šetnja gradom. Estepona je inače skriveni dragulj i primjer kako pametni ljudi od sasvim običnog malog grada naprave nešto fantastično.

U starom djelu grada svaka ulica ukrašena je cvijećem i raznim biljem. Nešto u manjim vazama pričvršćenim na zidove kuća, nešto u većima na podu uz zidove. Ono što je posebno da svaka ulica ima svoju boju. Tako su u jednoj ulici sve vaze isključivo plave, u drugoj zelene, u trećoj crvene, pa lila s bijelim točkama, crvene s bijelim točkama… Fenomenalna ideja. Kada sam čuo K kako govori da bi se ovdje preselila bez previše razmišljanja, znao sam da misli ozbiljno. Te naizgled jednostavne ulice potpuno su nas osvojile. U kombinaciji s predivnim trgovima, plažom i obalnim dijelom općenito, Estepona se pokazala kao pun pogodak.

Djeci pješčanih plaža nikad dosta, da mogu budili bi se na plaži a navečer bi zaspali na plaži. Jest da živimo na moru i da kupanja imaju sasvim dovoljno, ali pijesak je pijesak. Mali tapas bar u prizemlju zgrade pored plaže je mjesto u kojem bi volio redovito jesti. Odlična hrana i maštoviti način posluživanja za sasvim pristojnu cijenu. Uživao sam u svakom zalogaju malecnih tapas obroka.

Drugi dio dana bio je rezerviran za Marbellu, nadaleko poznato i razvikano ljetovalište. Grad pun skupih hotela, ulice pune luksuznih automobila. Porsche, Aston Martin… ovdje se novac proizvodi masovno. Centralna garaža koja je na odličnoj poziciji između plaže i centra vrijedi svakog centa, bez obzira na skupoću. Skupi parkirani auti, sustav koji automatski čita tablicu vozila… i garaža miriše na novac kao i cijeli grad iznad nje. Turizam je ovdje na maksimumu, sve, ali baš sve je podređeno bogu turizmu.

Nakon Estepone, Marbella nije ništa posebno. Osobno, ako bi trebao provesti tjedan ili dva u jednom od ova dva grada, uvijek bi odabrao Esteponu. Marbella je ok, ali samo ako se ne vidi pola sata vožnje udaljena Estepona. Ovdje smo se na plaži zadržali nešto dulje. Vremena je bilo pa zašto ne pustiti djecu da riskiraju da se potpuno smoče trčeći po plićaku izazivajući valove. I zašto ne jednostavno sjesti na pijesak i kulirati. Nije da imamo često priliku za takvu relaksaciju. Bilo je ljudi koji su se već kupali, vjerojatno sjevernjaci kojima je 16° ugodno.  Sjedio sam tako i gledao oko sebe: fina klima, mrak plaže, dobra klopa, pristojne cijene, zabava na svakom koraku, masa raznih dućana, mnogobrojna okolna mjesta za izlete… nisam mogao a da se ne zapitam zašto ljudi uopće dolaze kod nas na ljetovanje? Da, imamo i mi šta za ponuditi, ima razloga zašto je i kod nas ljeto puno. Ali kada čovjek vidi i živi sve ovo… pojave se neke sumnje.

Brze dvotračne ceste oko Marbelle su prilično prometne i vozi se brzo. Ne divlje, ali brzo da. Pa treba biti malo skoncentriran što je na kraju dana malčice teže. Promet se drastično razvodnio jednom kada smo se vratili u Esteponu. Na momente su dijelovi grada dalje od plaže bili potpuno pusti. Poznati sindrom turističkih gradova koji žive od ljetnog turizma.

I taj lijep turistički grad ima svojih idiota, oni su neizbježni gdje god se čovjek nađe. Čovjek gradom vozi motor i pije pivo iz limenke. Kako ju je ispio tako ju je tresnuo o pod. U vožnji naravno. Divno.

_________________________________________________________________________

restoran Lola’s (obiteljski) – 35 euro
kugla sladoleda, Marbella – 3 euro
parking garaža, centar Marbelle – 2 euro / sat