Chefchaouen, 09.08.2007.

Prije nego smo napustili hotel otišli smo na autobusnu stanicu kako bi na vrijeme kupili kartu busa do Ouezzanea za idući dan. Na šalteru je visio broj telefona koji je trebalo nazvati u slučaju da netko želi kupiti kartu za bus!? Svašta. Nazvao sam i tip se u roku od nekoliko minuta stvorio tamo. Gore u centru smo opet naišli na Talijanku, čini se da se ne bi mogli mimoići čak i kad bi to htjeli.

Spakirali smo se i sišli do recepcije u namjeri da platimo. Dočekao nas je jedan drugi tip i zatražio 450Dh. Kakvih sad 450 kad smo jučer lijepo dogovorili 350?? Ovaj je izvadio mobitel, nazvao ovog koji nam je dan ranije iznajmio sobu i popričao s njime. Poklopio je telefon i rekao da je cijena 450. Stajali smo oboje pred recepcijom s ruksacima na leđima i s novcem u rukama. Počeo sam kipiti. Netko me ovdje želio očerupati. I to na jako bezobrazan način. Faca s druge strane recepcije se nije dao već je opet nazvao ovog prvog i dao mi telefon. Magarac s druge strane linije imao je iznenadnu amneziju, 350Dh je bilo za tamo neku sasvim desetu sobu ali ne i za ovu u kojoj smo prespavali. Da… a ja sam vrhunski operni pjevač. Kako je on bivao bezobrazniji ja sam postajao sve glasniji. Na moju prijetnju da ću pozvati policiju rekao je da će ih on pozvati. E tu mi je konačno puko film, uz savršeno razumljive psovke poklopio sam mu slušalicu a na ovoga koji je stajao preda mnom sam se onako propisno izderao. Stajao je s druge strane stola širom otvorenih očiju nijemo zureći u mene. Nije ni pisnuo. Bacio sam mu 350Dh na stol, izvrijeđao i njega i hotel i sve skupa, okrenuo se i otišao. K me tiho slijedila. Samo sam čekao da glupan krene za mnom, vjerojatno je zaključio da sam i ovako dovoljno bijesan i da ne treba više izazivati. Do tog trenutka nisam bio ni svjestan da sam sposoban u svađi tako tečno vrištati ne engleskom.

Trebalo je proći neko vrijeme da se smirim i da dođem k sebi. Kako god, došli smo do hotela kojeg smo rezervirali prethodnu večer i smjestili se. Soba nije bila onako zanimljiva kao u ”Alladinu” ali je zato bila samo 150Dh. Tek kad smo se tu raspakirali shvatio sam da sam u svojoj onoj gužvi zaboravio u prethodnom hotelu vratiti ključ od sobe. Ma ‘ko ih jebe, da ne bi još nakon svega nosio i ključ. Bacio sam ga prvom prilikom.

Za razliku od sinoćnjeg obroka današnji ručak je bio odličan. Jeli smo u jednom restoranu koji je imao stolove na ulici, očito jako tražene. Po vrućini nije baš neka fora kupati se u znoju pa smo zato sjeli unutra u jedan od mračnih separea. Od konobara smo zatražili da nam upali svijeću ali ne radi tamo neke romantike nego zato da bi bar donekle vidjeli gdje su nam tanjuri. 100Dh za oboje i za takvu klopu bilo je u redu.

Šetajući plavim gradom proveli smo većinu dana, ponekad i više puta prolazeći nedugim ulicama. Gdje god bi pogledali nešto je bilo ofarbano u plavu boju. Sve je djelovalo opuštajuće i smireno, vjerojatno tome dosta pridonosi to šta je stari dio grada namijenjen isključivo pješacima. Kombinirali smo šetnju sa kupovinom suvenira, nismo očekivali da će ista stvar u centru koštati manje nego u zabačenoj uličici ali bilo je tako. Obično je suprotno.

U centru gradića može se posjetiti renovirana mala kazba, tvrđava karakteristična za zemlje Magreba. Iskreno, više mi je izgledala kao neka Disneyland atrakcija nego kao autentična srednjevjekovna građevina. Da li radi renovacije ili samo radi mnoštva turista, nemam pojma. Platili, prošetali, pogledali, izašli.

Soba u kojoj smo bili gledala je na ulaz u zgradu, a pred ulazom se voljela okupljati neka bučna ekipa. Dobro, preko dana to nije problem, brinuo sam se samo da se ta praksa ne nastavi i tokom večeri. Nije se nastavila, ispod ulaza je bilo sve mirno… desilo se nešto još gore. Galama se preselila točno pred vratima naše sobe.

Na ravnom krovu hotela u kojemu smo boravili bilo je moguće spavati za neku sitnu lovu. Svuda uokolo na podu su bili poslagani madraci i dosta ljudi koristi takvu vrstu smještaja. Gore na krovu je puno svježije nego u sobama, jedino šta tu svježinu treba dijeliti sa većim brojem osoba. Pored toga nema nikakvih ormarića pa kad spavači napuštaju hotel sve njihove stvari ostaju ”na izvol’te”. Ok, nekima to odgovora i dobro je da imaju takvu opciju. A u slučaju da su svi hoteli popunjeni bolje je spavati na krovu nego na ulici.

Međutim ako već spavaju gore na krovu, onda bi bilo u redu da onaj jebeni radio kojeg su nabrijali i svoje priglupe i dosadne spike odnesu upravo na taj krov a ne točno pred našim vratima! To ”boli me patak” ponašanje bilo je vrhunac bezobrazluka. Ujutro kad smo prvi put ulazili u sobu nisam mogao ne primijetiti kauč tik do naših vrata, tako da mi je odmah palo na pamet da bi ga netko mogao iskoristiti za nešto slično. Ali to mi je samo palo na pamet, nisam očekivao da će se tamo kasno navečer zbilja parkirati grupica idiotkinja.

Nakon cijelog dana lutanja nas dvoje unutra smo se pokušali odmoriti kako bi sutradan rano ujutro šta lakše ustali. Bila je već ponoć, a umjesto mira imali smo s druge strane vrata glasnu muziku i razgovore na razini napuhanih 11-godišnjih glupačica. Neko vrijeme smo trpjeli i nadali se da su tamo stale samo za kratko, ali ove su očito imale namjeru pred našim vratima dočekati jutro. Prestrašno. Nisam znao šta bi, tj. znao sam ali sumnjao sam u pozitivan efekt bilo kakvog postupka. Još uvijek sam se sjećao kako sam se na buku požalio u jednom hotelu u Iranu nakon čega je tek postalo još bučnije. Ovaj put me K iznenadila. Popizdila je i izjurila iz sobe ravno dole do recepcije. Ovim guskama nije rekla ni riječ. Trenutak nakon šta se sva bijesna vratila u sobu došao je netko od osoblja i potjerao galamdžije. Mogli smo čuti samo uljudnu zamolbu recepcionera da ne buče ljudima pred vratima, gašenje radija, jedno kratko ”sorry” sa strane bukačica i na kraju korake u odlasku. K me iznenadila, jer uvijek sam ja taj koji rješava te stvari. Stvarno nisam očekivao da se ona pobuni ali valjda je bila iziritirana daleko više od mene. Bar je to riješila na normalan način, sumnjam da bi meni to pošlo za rukom bez dernjave. Tako dakle, putujem sa prikrivenim pitbullom a da toga nisam bio ni svjestan? Odlično, odlučio sam da će od tog trenutka ona stvarati frku sa svim gnjavatorima koji nužno prate ovakvo putovanje.