Tečaj u vrijeme putovanja:
1 euro= 128 Rs (Sri Lanka rupija)
1 euro= 7,43 Kn
100 Rs = 5,81 Kn

U 08.15 idući dan sletjeli smo na glavni i jedini međunarodni aerodrom na Šri Lanki. Razveselio sam se čim sam vidio šume palmi, pitao sam se jedino u kakvom će stanju biti aerodromska zgrada. Potpuno neočekivano izgledala je puno bolje nego sam si je zamišljao. Sve nanovo popločeno i potpuno čisto. Kontrola putovnica prošla je ekspresno, očekivao sam vizu a dobili smo samo dva pečata svaki. Možda je to njihova viza? Šta god bilo, bilo je potpuno besplatno i bili smo slobodni ići dalje.

Plan je bio s aerodroma otići direktno u Kandy. Udaljeni Colombo me baš i nije zanimao previše a i bacit ćemo pogled na glavni grad uoči samog povratka. Inače najbolje mjesto šta se tiče smještaja a da je nedaleko aerodroma je Negombo kojeg sam radi uštede u vremenu odlučio ovaj put preskočiti. Imamo cijeli dan pred sobom a tamo ionako nema ništa zanimljivo za vidjeti.

Javni prijevoz dakako postoji ali korištenje je prava muka. Autobusi su u izrazito lošem stanju i spori, rezervacija sjedala ne postoji već se treba naguravati… jedina dobra strana je šta su bagatelno jeftini. Budući da sam morao voditi računa da ovaj put ne putujem sam i da se ipak trebam malo prilagoditi suputnici, bar za prvi dan sam mislio kako bi bilo dobro poštediti ju cirkusa. Taksi za trosatnu vožnju je u ovim uvjetima bio najjednostavnija opcija, to sam već kod kuće planirao. S busem bi vožnja trajala bar 5 sati, a nakon cijelog dana vožnje do Munchena pa još i cijelonoćnog leta, svaki sat tramakanja viška bio bi maltretiranje. Čim sam promijenio eure u rupije krenuo sam na šalter da uplatim taksi na šta me službenica uputila da mi je bolje direktno ispred zgrade dogovarati cijenu jer ću proći jeftinije. Znao sam to vrlo dobro, isto kao šta sam znao da će nas vrlo vjerojatno dočekati cijela hrpetina nasrtljivih taksista gladnih zarade. U prvi mah sam poslušao službenicu da bi se ubrzo predomislio i vratio se na šalter. Jebo novac, bitnije mi je da K za početak šta bezbolnije stigne do prvog hotela, pogotovo kad sam vidio da samo šta ne spava na nogama. Poslije ćemo vidjeti kako će sve to na nju utjecati i da li će joj nešto smetati ili neće. Cijena taksija 4367 Rs, državni birokrati ne znaju zaokruživati cifre.

Izlazak iz aerodromske zgrade je vrlo brzo i vrlo jasno pokazao da je sav taj mramor i sjaj samo šminka. U samo nekoliko metara našli smo se u prljavom polumračnom hodniku obloženog valovitim limom. Tropska klima nas je napokon pozdravila toplinom i vlagom.

Taksist nas je odveo do manjeg kombija, i pravac Kandy. U 8.30 smo već sjedili u taksiju, izlazak je bio ekspresan. Cesta grbava, drndava, ma uglavnom svakakva. Sve je ukazivalo na jako dugu vožnju. Krajolikom i nisam baš bio oduševljen. Svuda uz cestu su manje kuće, od kojih je svaka druga trgovina nečega. Promet naravno kaotičan, vozi tko gdje i šta stigne. I tako cijelim putem. Za razliku od svoje usnule suputnice znatiželjno sam zvjerkao okolo, uporno tražeći nešto u šta bi upro prstom i uzdahnuo ”supeeeer”. Džaba mi zvjerkanje. Koliko god mi odmicali od aerodroma uvijek nas je pratila ista scena.

Oko 11.00 stigli smo na periferiju Kandya gdje smo stali na policijski check point. Takve kontrolne točke mogu se vidjeti po cijeloj državi, potpuno normalna stvar kad se uzme u obzir da na sjeveru i istoku Šri Lanke već više od dvadeset godina divlja građanski rat između većinskih Sinhaleza budista i Tamila hindusa. Neobično da pripadnici dviju ovako miroljubivih religija ratuju toliko dugo. Znam da put u zemlju zahvaćenu građanskim ili bilo kakvim ratom djeluje suludo ali treba pogledati i realno stanje stvari: ratuje se u ograničenim područjima a turisti nikad nisu bili meta napada s bilo čije strane. Čak se u zadnjih nekoliko godina kad se sve to malčice stišalo moglo putovati u Jaffnu na sjeveru. Nažalost za vrijeme našeg boravka stvari su se pogoršale. To smo saznali tek po povratku.

I tako, priđe nama uniformirani državni službenik i zatraži putovnice. Ok, evo gospodine izvolite putovnice. Počne ih on listati dok mu je lice lagano poprimalo oblik upitnika… lista on dalje, malo jednu, malo drugu putovnicu.
Gleda u slike, gleda u nas… – Where are you from? America? -napokon gukne.
– Croatia, Europe… we are from Europe – graknuli smo u isti glas.
Čovječuljak i dalje lista putovnice, gleda, gleda… i zbunjeno upita: – America? –
Mati mila, al’ čovjek može biti glup. E ako su svi ovdje ovak’i bolje nam je odmah otplivati doma. Za njega postoji jedino Amerika, čak mu je i Europa vanplanetarni pojam.

Odabrani hotel nismo dugo tražili, nalazi se odmah iznad gradskog jezera, jedino šta do njega vodi onako malo divljija uzbrdica. Lako je sad s autom, ali kad se budemo vraćali iz šetnje bit će belaja. Soba za 1000 Rs je bila ok, pentranje na treći kat bilo je nagrađeno lijepim pogledom na jezero i okolicu. Dočekali smo i malo mira i tišine. Do 17.00 se nismo micali u strahu da se konačno ne raspadnemo.

Čak i da smo htjeli prespavati ostatak dana, sad već prazni želuci tjerali su nas u potragu za nekim prihvatljivim mjestom gdje bi ih mogli nečime napuniti. S druge strane jezera našli smo History restaurant, prekrasni tematski restoran sa dobrom hranom. Bili smo jedini gosti ali to nas i nije previše smetalo, pogotovo kad je ručak stigao. Hodnik koji vodi na kat, sam restoran, ma po svuda su obješene crno bijele fotografije iz nekih davnih vremena. Pored svega toga na jednom zidu se vrtio i slide show ostalih povijesnih fotografija koje datiraju još iz vremena kad je Šri Lanka bila primitivna kolonija s druge strane svijeta. 805 Rs s računa zaokružio sam na 900 Rs, već kad odlazimo zadovoljni i siti treba to nekako i pokazati.

Puni krug oko jezera nije bila baš neka bistra ideja. Dok strana kojom smo došli prolazi gradom, strana kojom smo se vratili prolazi mrklim mrakom, staza lagano nestaje i ostavi blentave pješake pored prometne i neosvijetljene ceste. Da je ispred nas bio kakav kanjon ne bi ga vidjeli do trenutka kad bi se strmoglavili u njega. Internet smo imali u hotelu za 5 Rs/min.