Ovo putovanje je bilo nešto sasvim novo za mene, dočekao sam i to da ne putujem sam. Ovaj put je K išla sa mnom. Teško sam mogao zamisliti kako će ona doživjeti Šri Lanku, tu neveliku otočnu državu usred Azije. Pretpostavljao sam da bi trebala dosta sličiti Indiji, a iako me od Indije sad već dijeli nekoliko godina još uvijek se dobro sjećam ambijenta. To je ono šta mi je bila najveća briga, kako će K reagirati na tu za nju potpuno novu sredinu s obzirom da nikad nije putovala van …khm…civilizirane Europe. Šri Lanka je bila kompromis, ovogodišnju destinaciju djelomično sam prilagodio i njenim interesima. Na kraju je sve bilo ok, ona je na putu uživala šta je bitno za nju, i nije previše zanovijetala šta je jaaako bitno za mene.

Za polazak iz udaljenog Munchena imali smo dobar razlog: niska cijena direktnog charter leta. Dok su se cijene za linijske prijevoznike sa polaskom iz Zagreba ili Venecije kretale od 6000kn na više, cijena LTU charter kompanije bila je oko 3600kn po osobi za povratnu kartu. Caka je bila ta da smo mogli krenuti i vratiti se samo u točno određene datume a karta je u slučaju odustajanja bila nepovratna. U cijeloj toj priči najbolje od svega je da 15 dana prije polaska nismo imali pojma kamo točno idemo. Na kraju je uletila ova last minute cijena avionske karte i odluka je pala.

Spakirali smo se i krenuli već u 05.30, pred nama su bili pusti sati vožnje koja je na kraju ispala duža nego sam pretpostavljao. Razlog je bila nesretna Austrija. Radovi ovdje, radovi ondje. Radovi na autocesti u duljini od dvadesetak kilometara, radovi u tunelu… I gdje god su radovi autocesta se sužava, dozvoljena brzina pada na 60km/h, a uz sve to tunel se još i periodički zatvara na minimalno 20min. Vožnji nikad kraja, Austrija se činila pet puta većom nego šta u stvarnosti jest. Pred Munchenom očekivani krkljanac. Tamo sam se skoro nabio u vozilo ispred nas, zakočio sam malo jače i malčice se zanio na cesti. Bio sam u čudu, gume su bile potpuno nove a cesta potpuno suha!? Tek kasnije kad sam se vratio doma skontao sam da je riknuo regulator kočenja. U Munchen smo stigli tek u 13.20. Auto smo ostavili kod prijatelja koji su nas predvečer ujedno i odvezli na aerodrom.

Šta reći za aerodrom u Munchenu? Iznenadio me veličinom. Ok, znao sam da ne spada u rang seoskih aerodroma ali da je tako ogroman nisam očekivao.

Radi kratkog roka između kupovine avio karte i polaska, karte nisam uspio dobiti poštom na kućnu adresu nego sam se samo trebao prijaviti na odgovarajući šalter. Bio sam na iglama sve do trenutka kad sam karte držao u svojim rukama. Znam, nevjerni Toma. Sve je bilo u redu. Čekajući u redu za check in pored nas je bila cijela familija koja je letjela na Mauricijus. U zadnje vrijeme mi ni destinacije takvog tipa nisu toliko nezanimljive, prije ili poslije volio bi otići na jedan manji tropski otok i coolirati tjedan dana. Procedura sa predajom većih komada prtljage bila je malo neuobičajena jer velike ruksake nismo predali na istom šalteru gdje smo chekirali karte. Nakon nedugog čekanja sjedili smo u avionu a pred nama je bilo otprilike 9 sati noćnog leta. Let je uobičajeno kasnio s polaskom. Umjesto u 18.45 poletjeli smo u 19.10, svejedno, nadoknadit će se u zraku kao i obično. Iskreno, i nije nam baš toliko važno stići pola sata prije ili kasnije. Da letimo charter letom odmah je bilo jasno, slušalice su naplaćivali 2,5 eura a pivo 2 eura. Dobro da su nam klopu i sokove davali besplatno. Malo gledanja filma, malo spavanja i vrijeme je nekako prošlo.